Kameni anđeli Petra Hranuellija
Hranuellijevi
anđeli su puteni i zaobljeni, naglašenih ženskih oblina, u svojoj nespretnosti hvataju
ravnotežu, traže i vrlo često pronalaze tajnu zlatnog reza, savršeni
matematički omjer broja Pi koji je
upisan u svakome od nas. Zaustavljeni između dva pokreta odražavaju zdvojnost,
nemir i energiju koju u sebi posjeduje i sam kipar. Takvi su zato jer ih on
tako osjeća, vidi i priziva u svojim mislima, emocijama i djelima. Oslobađajući
ih iz kamena ne pokušava shvatiti razloge i načine, uzroke i posljedice, naprosto
to čini svojim kiparskim alatom otvarajući im svojim umijećem i znanjem novu
dimenziju fizičkog postojanja. Petar Hranuelli u kamenu traži zatočene anđeoske
duše, vraća im život i intuicijom umjetnika slijedi ideju stvaranja iz vremena
u kojem se u ništavilu oblikovala praznina i stvarao kamen. Svjesno ili
nesvjesno Hranuelli oslobađa prvobitni duh i oblikuje život, ocrtava, kleše i
polira čudesne oblike i plohe koje u svojoj napetoj, zakrivljenoj, mekoj i
zaobljenoj jednostavnosti postaju mali kameni anđeli prizvani u svijet u kojem
živimo. Jedinstvo stvaranja leži upravo u jednostavnosti misli i djela koju je
Hranuelli našao u kamenu, u oslobađanju stvarnosti bez smislenih i glasno
izgovorenih pitanja i odgovora. Petar Hranuelli pogledom na kamen može vidjeti
anđela zarobljenog u tvrdoj jezgri stijene. Dodirom neobrađene površine Hranuelli
uspješno očitava poruke davno zapisane u strukturi kamene materije.
Ako
pažljivo promatramo male kamena anđele Petra Hranuellija otvaraju nam se
različita polja gledanja, a ako nam kipar na trenutak dopusti, možemo gledati njegovim
očima. Samo jedan jedini pogled na male krilate figurice zaustavljene u kretanju,
propete, nagnute i razapete između dvije čiste misli, može otvoriti i ispuniti
naše vidno polje i naše srce. I tek u tom trenutku možemo osjetiti bliskost sa
okamenjenim malim bićima koja svoj život žive u nekim drugim svjetovima kojih
uglavnom nismo svjesni. Promatrajući zaigrane kamene anđele, dodirujući prstima
i dlanom hladnu i uglačanu površinu, postajemo svjesni njihove razine svijesti,
uspijevamo razgovarati, usvajati i razumijevati njihovu okamenjenu realnost.
Hranuellijeve anđeoske figurice su bijele, crvene, sive i crne, baš poput kamenih
ulomaka što ih nalazi u prirodi i otima iz zaborava Lemurije s onu stranu
linearnog vremena. Pritom je njegova interakcija s anđelima svaki put drugačija,
uzbudljiva i nova. Mijenja se od trenutka do trenutka, od ulomka do ulomka
kamena u kojima Hranuelli nalazi svoje anđele. U bijelom mramoru ili bračkom
kamenu zemaljske bjeline što ga brački kamenoklesari beru poput dragocjenih plodova Zemlje Petar Hranuelli nalazi male
bijele anđele, crvene nalazi u tamno crvenom karničkom boksitu Velebita, dok su
tamni anđeli oslobođeni iz kamenih ulomaka crnog mramora ili tamnosive ličke breče.
Petar
Hranuelli u zaobljenim organskim površinama i strukturama svojih kamenih anđela
traga za savršenstvom, pronalazi i oslobađa savršeni matematički omjer Pi. Pitanje proporcija, tek povremenih
namjernih ili nenamjernih odstupanja u dužini i širini anđeoskih krila,
zaobljenim bokovima, mekim pregibima i iznenadnim krivuljama, u svakom
pojedinom anđeoskom pokretu nesvjesno teži savršenom omjeru i ravnoteži.
Pritom, baš kao što savršeni matematički omjer Pi postoji u ljudskom tijelu, svakom živom biću i svim znanim organskim
strukturama iz prirode, Hranuellijevi anđeli svojom jasnoćom klesanog kamena
prizivaju u naše sjećanje davno usvojene oblike što su lomljenjem, klesanjem,
brušenjem i poliranjem oslobođeni iz žive stijene. Petar Hranuelli oslobađa
svoje male kamene anđele tragajući za savršenom anđeoskom dušom zatočenom u
kamenu i pritom oslobađa sliku prvog pokreta. Tako pronalazi način u kojem je
prepuštanje temeljna bit složenog čina stvaranja, što je u Hranuellijevom
slučaju iskreno i skladno kiparstvo u kamenu.
Draženka Jalšić Ernečić, Koprivnica,
07.02.2015.
Nema komentara:
Objavi komentar